Empregada = kućna pomoćnica koja dolazi jednom do dva puta nedeljno da sredi sve ono što mi, moderne žene, mrzimo iz dna duše. Peglanje, ribanje, čisćenje ... i masu drugih stvari bez čijeg obavljanja je nas život mnogo lakši i lepši.
Elem, kako smo u Rio došli po “službenoj dužnosti”. Maca da radi, a ja da se šetkam , tako je i firma za koju Maca radi obezbedila za njihov nepotrebno velik apartman u hotelu i jednu empregadu. Kako su svi zaposleni koje u Rio šalju iz São Paula muškarci, angažovanje je potpuno neophodno i apsolutno opravdano.
Utorak ujutru. Neko upada u apartman bez kucanja. Dnevna soba je odvojena od spavaće podugackim hodnikom iz koga se ulazi u još jednu spavaću sobu i kupatilo. Dotična nije imala nikakve šanse da pretpostavi da nekoga upošte ima. Uključila je radio na najjace i počela, onako sa vrata, da peva. Tu sam se ja kontuzovano pospana brzinski pridigla iz kreveta da vidim šta se desava. Ja kontuzovana, ona preneražena. Naravno nikoga nije očekivala. Još se nikad nije dosilo da dodje i da u apartmanu nekoga ima.... pogotovo da je taj neko žena. Kad smo se obe sastavile od šoka krenulo je izvinjavanje i objašnjavanje. Muziku je ipak malo smanjila i kao i u svakoj lošoj španskoj seriji počela da se raspituje za sve i svašta, ko da je najlogičnje da joj u prvih pet minuta ispričam sve intimne detalje iz mog života. Ček, ček... neće to tako ići, nisam ja fan španskih serija. Ne gledam ni ove brazilske istog tipa. Pa sam je kulturno, koliko je god moglo, presekla u ispitivanjima. Naravno to je nije sprečilo da minut kasnije počne da prepričava ceo svoj život i ogovara prethodne stanare koji su u apartmanu bili. Ko šta nosi, kako ostavlja peškire, koga dovodi, gde izlazi, šta je kupio ili nije. Nikako mi nije jasno kojom detektivskom taktikom je dosla do svih informacija. Majko mila šta li će tek o meni da nakiti?!
Kako je prošla uvodna priča o njenom životu rešila je da treba da počne i sa čišćenjem. Tu je lepo uzela sprej za glancanje pločica , jednu poveću krpu na koji je stala (naravno prethodno je ponovo pojačala radio do kraja) i krenula da igra na onoj krpi!!! Gledam i gledam i ne mogu da verujem. Samba muzika piči iz radija, a ona mlati guzom kao da je na sred karnevala koji se zavrsio pre desetak dana. I peva na sav glas!!!
Ne , ne, ovo se ne dešava. Otišla sam da skuvam kafu da razbistrim glavu, ovo jutro je počelo urvnuto, a tako se i nastavlja. ......Mada, ništa meni ta kafa da se razbistrim nije pomogla. Ona je ceo stan “odigrala” na toj krpi. Ne bih rekla da je kvalitet ribanja bio na zavidnom nivou, ali je njoj sigurno bilo krajnje zanimljivo i veselo. Što bi ribanje moralo da bude dosadno? Evo jednog dokaza nije. Ni meni, a još manje njoj. Empregadi posle ovoga ne treba ni teretana ni izlazak u diskoteku. Em se zategla, em se izdjuskala.
Kada sam se sastavila od iznenadjenja, rešila sam da mi je za taj dan ipak dovoljno. Pokupila sam kupaći i zbrisala na bazen. Sledeći put ću da gledam nastavak..... Hm, baš me interesuje šta li radi kad pere prozore?!